Mala Mia i mala prljava tajna

Ovih je dana jedan kratki spot s jednom malom (nerođenom) djevojčicom zvanom Mijom uzdrmao Hrvatsku.

I to smo očekivali. Zašto? Zato jer smo osvijetlili jednu malu prljavu tajnu i izrekli stvari koje se ne govore u pristojnom hrvatskom tzv. „sekularnom“ društvu. A ta tajna, pred kojom se s pravom sablažnjavamo, zove se abortus nerođene djece.

Mi se ne ćemo igrati jezičnim inženjeringom, nego ćemo to nazvati terminom koji odgovara istini, a to je – ubojstvo nerođenog djeteta.

Eufemizmi kao „prekid trudnoće“ ili „medicinski zahvat“ prekrivaju svu tragediju ovog užasnog čina.

A mantra koja se najviše vrti u obrani tzv. „prava na pobačaj“ je da je to ekskluzivno žensko pravo jer je to „njezino tijelo“. Ta obmana i neznanstvena činjenica proizlazi iz seksualne revolucije šezdesetih godina prošlog stoljeća te naročito u Hrvatskoj nakon što je „uber komunist“ i tužitelj bl. kardinala Alojzija Stepinca, Jakov Blažević, 1978. godine potpisao tzv. Zakon o abortusu.

Tako je formulacija „moje tijelo, moj izbor“ postala dogma političke korektnosti.

Ovu se obmanu može jednostavno dekonstruirati pitanjem „A što je s pravom nerođenog djeteta?». I tu dolazimo do male Mije u spotu „Želim živjeti“. Zašto su redom svi lijevo-liberalno-militantno-sekularni mediji, portali i glasni pojedinci (kao, primjerice, Pravobraniteljicaza ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić) skočili i virtualno cipelarili spot, nazvavši ga šokantnim i jezivim i tražili njegovo uklanjanje?

Jednostavno: jer ne žele ni misliti niti razgovarati o BITI abortusa i spota – a to je namjerno ubojstvo nerođenog djeteta i izostanak pravne zaštite ljudskog prava djeteta na rođenje.

Spot je dao konkretno ime pobačenom djetetu. To abortirano dijete nije samo neka hladna statistika. To nerođeno dijete nije samo zigota, zametak ili fetus. To je mala Mia, koja ima pravo sanjati o svojoj budućoj školi, braku, djeci, karijeri. Koja očekuje zaštitu svoje mame, tate i cijelog društva… Ona ima pravo i povlasticu, kao vi i ja, da se rodi i ispuni svoje želje i snove.

Da, teško je razgovarati o abortusu. I teško je bilo napraviti ovaj spot. I dan-danas mi ga je teško gledati. To nam svima smeta. Osjećamo se nelagodno. Zašto? Zato što smo to napravili kao majke ili kao očevi koji smo to samo promatrali.  I zato što se nismo uopće, (ili smo se tek minimalno) angažirali da bismo promijenili mentalitet kulture smrti te zaštitili one najmanje koji čine najranjiviju skupinu u Hrvatskoj.

Pozivam ideološke borce ljevice da na temelju Mijine „provokacije“ malo razmisle o biti stvari te da, umjesto da podržavaju ili bodre vandalizam na plaćenim jumbo-plakatima, odbace tvrdoću svojih srca i sterilnu demagogiju i stvarno saslušaju Miju u smrtnoj borbi za svoj mali život, dok joj trgaju noge, ruke, mozak… Ne, slika nije uopće lijepa. Ali moramo se suočiti s notornom istinom da abortus jest ubojstvo ljudskog bića, a ne ga prikazivati kao nekakvo pravo ili obični medicinski zahvat.

Hrvatska, vrijeme je da zauzmemo stav za život i da bez mlakih izgovora i okretanja glave, zaštitimo svoje male nerođene građane.

Dr. sc. Vice John Batarelo
Predsjednik Zaklade Vigilare