TradFest, dan treći: „Sekularizam je nova religija koja vjeru gura u četiri zida“

Treći i završni dan „Tradfesta 2017.“ posvećen je vjerskim pravima i militantnom sekularizmu. Snažan utisak na nazočne ostavila su obraćanja studentskog kapelana u Zagrebu don Damira Stojića te Stephena Merciera, belgijskog profesora filozofije otpuštenog s katoličkog sveučilišta u Louevenu zbog govora protiv pobačaja i rodne ideologije.

Don Damir Stojić objasnio je što to zapravo znači militantni sekularizam analizirajući Isusovu poruku farizejima: „Podajte Bogu Božje, a caru carevo.“ Objasnio je i razliku između sekularizma i sekularnosti.

– Sekularizam je zapravo jedna nova religija koja vjeru gura u četiri zida, a čak se i tamo miješa u nju, dok sekularnost znači da se svijet i Crkva isprepliću.

Podsjetio je na to da je, uostalom, i car Božji (Bogu Božje, caru carevo) te prema tome niti jedna vlast i niti jedna stranka ne bi bila na vlasti da joj nije dano odozgor.

– Isus je prozivao grijeh, prokazivao je javno kad nešto nije bilo dobro. Nije završio na križu jer je bio tolerantan, ljubazan i fin, nego jer je u svakom trenutku svjedočio i govorio Istinu te nije odstupao od nje. Nije istina da se Isus nije miješao u politiku. Naime, politička ga je država osudila, političke su se stvari događale zbog njega – popis stanovništva, rođenje u kraljevskom gradu Betlehemu, pokolj nevine dječice koji je naredio Herod, zatvaranje Ivana Krstitelja… Isus nije bio borac za društvena prava (Social Justice Warrior), ali on izaziva svijet. Uznemirena je vlast zbog njega, napadaju ga i farizeji i saduceji.

Naveo je kako uvijek moramo biti beskompromisno na strani Istine te kako imamo moralno pravo i dužnost neispuniti državni zakon koji se protivi Božjim zakonima (npr. to što je abortus legalan, ne znači da je i ispravan, op.a.). Naveo je primjer svetog Ambrozija koji je uskratio sakramente caru Teodoziju nakon što je ovaj u Soluni dao pobiti 1000 ljudi zbog poireza; biskupa Josepha Rummela zahvaljujući kojem je New Orleans prvi dobio desegregiranu župu usprkos velikim pobunama te svetog Mauricija koji je odbio izvršiti naredbu cara Maksimilijana da on i njegova legija pobiju galsko selo puno kršćana.

Stephen Mercier prisutnima je ispričao zbog čega trenutno ne može dobiti posao niti na jednom sveučilištu u Belgiji. On je, naime, svojim studentima na predavanju govorio o pobačaju i rodnoj ideologiji. Postavio im je nekoliko pitanja:

  • Kada započinje život?
  • Što se nalazi u utrobi žene?
  • Koje je to vrste?

Nakon pritužbe desetak studenata, cijela je priča izašla u medije koji su napravili pritisak na sveučilište te jeMercier prvo suspendiran, a potom mu nije produžen ugovor o radu. Kolege s fakulteta u višesu mu navrata rekli kako je u pravu, ali ipak nije trebao o tome govoriti.

U Hrvatskoj ga se posebno dojmio posjet svetištu Majke Božje od Kamenitih vrata. Činjenicu da se ljudi prekriže kad onuda prolaze ili kleče čekajući na svetu ispovijed nazvao je blagom.

Usporedio je Hrvatsku s Belgijom koju u tom pogledu smatra potpunom suprotnošću te se ispričao zbog onoga što su Belgijanci postali. Ispričao je prisutnima kako su katolici uhićeni i izneseni iz katoličke katedrale jer su molili krunicu dok su protestanti u njoj obilježavali 500 godina reformacije. Sudionici Marša za život u Antwerpenu tuženi su zbog uznemiravajućih slika pobačene djece, dok je razapinjanje krave na križ u jednoj katoličkoj crkvi proglašeno umjetnošću. Zaključio je kako su katolici i kler u Belgiji mlaki te ih jednostavno nije briga za to što se događa.

– Podružnica Planned Parenthooda u Belgiji ulazi u škole te djeci od 12 i 13 godina drži predavanja na kojima ne smiju biti prisutni profesori, rekao je.

Na okruglom je stolu mons. Miklenić napomenuo je kako su te ideje u Hrvatskoj ipak još uvijek marginalne.

– Ovo što vidimo u Belgiji je puzajući totalitarizam koji sve više raste te će uzimati puno žrtava jer, kao svaki totalitarizam, prolijeva krv. Izvrsno je da se katolici uključuju u civilni život i osnivaju udruge jer se zapovijed: „Ljubi bližnjega svog kao samoga sebe!“ ne može ostvariti ako nismo uključeni u društvo.

Naglasio je kako je katolički vjernik svaki onaj koji u potpunosti prihvaća učenje Katoličke Crkve. Onaj koji bira što mu se sviđa, a što ne, taj više nije u zajedništvu s Crkvom.

Krešimir Miletić složio se s tvrdnjom da Hrvatskoj prijeti belgijski scenarij, ali tvrdi kako konce još uvijek držimo u svojim rukama.

– Ne smetaju mi napisi po novinama ni kada nas nazivaju klerofašistima i katolibanima. To se u psihologiji zove taktika posramljivanja i ima dva učinka: da se više ne poželimo baviti time čime se bavimo i  sekundarni efekt –  da se većini pošalje poruka da je bolje pognuti glavu i šutjeti. Mi smo dužni svjedočiti za Istinu i već se nalazimo na pobjedničkoj strani, no na nama je da spriječimo da duše propadaju.

Ivana Foretić, urednica na portalu Žena vrsna i voditeljica Odjela za majčinstvo i obitelj zaklade Vigilare rekla je kako preko portala pokušavaju nježno oblikovati svijest katoličkih žena.

– Moramo sa sebe skinuti etikete da za nešto nismo sposobni i prisjetiti se dvanaestorice apostola koji nisu bili ni školovani ni savršeni, a po Božjoj su milosti  promijenili svijet.

Podsjetila je na poznatu izreku kako je konzervativce najlakše naživcirati lažima, a liberale istinom.Ispričala je kako je čitala i slušala o famoznoj rečenici: „Moje tijelo, moj izbor“, koja je blasfemično izvrtanje Isusovih riječi s posljednje večere: „Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje“.

Na kraju okruglog stola mons. Miklenić ohrabrio je prisutne porukom kako vjernike ne smije biti strah jer sve što se danas događa u svijetu (istospolni brakovi, rodna ideologija, pobačaji itd.) već  se događalo gradnjom Kule babilonske koju je Bog uništio.

– Gospodin neće dopustiti pobjedu te ideologije, zaključio je mons. Miklenić.