TradFest, dan drugi: „Istanbulska konvencija posebno je opasna zbog pritiska na obrazovanje“

Drugog dana „Tradfesta 2017.“ posjetiteljima su se obratili Jerzy Kwaśniewski, potpredsjednik poznatog poljskog instituta Ordo Iuris, i Roger Kiska, londonski odvjetnik i član Christian Legal Centera. Oba gosta bavili su se temama vezanima uz pravo na život i zaštitu nerođenih, rodnu ideologiju teIstanbulsku konvenciju.

Gospodin Kwaśniewski upoznao je nazočne s ciljevima OrdoIurisa, među kojima se posebno ističu:

  1. Zaštita slobode govora
  2. Novi zakon koji će potpuno zaštititi nerođeni život
  3. Zaštita poštivanja obitelji

Istaknuvši kako je pravo na život temeljno pravo te iznad svih drugih prava, podsjetio je kako se u Poljskoj nažalost godišnje dogodi oko 1500 eugeničkih pobačaja zbog sumnje u to da beba nije potpuno zdrava. U svrhu potpune zaštite nerođenog života u Poljskoj je prikupljeno pola milijuna potpisa.

Govoreći o Istanbulskoj konvenciji o čijoj se ratifikaciji u Hrvatskoj intenzivno raspravlja, Kwaśniewski je upozorio na važnost povijesnog trenutka u kojem se naša zemlja nalazi.

  • Budući da radi pritisak na obrazovanje, Konvencija je iz tog razloga još štetnija, naglasio je.

Roger Kiska je, govoreći o pravu na život, istaknuo kako naša subjektivna želja da nešto bude istina nije nešto što mijenja pravu Istinu.

Pravno gledajući, ne postoji nešto što se zove ‘pravo na pobačaj’, no nažalost mnoge vlade država u kojima je pobačaj legaliziran ulažu milijune kako bi se on potpuno legalizirao i u državama gdje to nije slučaj.

Kiska je prisutne upoznao s peticijom ‘One Of Us’ koja je u EU-u prikupila 1,9 milijuna potpisa za zaštitu života od začeća. Ti će potpisi biti službeno predani te se očekuje da Vijeće Europe prihvati tu masu potpisa kao nešto toliko važno da zbog toga treba mijenjati zakone kako bi se zaštitio nerođeni život.

Govoreći o rodnoj ideologiji, Kiska je naveo primjer roditelja (Sally i Nigel) koji su bili prisiljeni ispisati djecu iz škole te ih školovati kod kuće. Iako su njihovi sinovi (6 i 8 godina) išli u anglikansku školu, u njihove su razrede upisani dječaci koji su se osjećali i ponašali kao djevojčice, što je dječake zbunjivalo i nikako to nisu mogli shvatiti. Budući da roditelji ostale djece nisu bili prethodno upoznati sa specifičnim okolnostima novih učenika, a nakon što su obaviješteni da nadbiskup podržava takav postupak škole, Sally i Nigelodlučili su se podići tužbu protiv škole.

– Prema istraživanju medicinskog fakulteta Sveučilišta John Hopkins, jednog od najprestižnijih u SAD-u, 98% dječaka i 95% djevojčica u tinejdžerskoj dobi više nema problema niti je zbunjeno oko svog spola i roda.

Kiska je skrenuo pozornost i na to kako problemi LGBTQ osoba ne proizlaze iz društva niti iz odnosa okoline prema njihovoj situaciji.

– U državama koje su dale sva prava LGBTQ osobama, od tzv. brakova i antidiskriminacijskih zakona i u čija su društva te osobe odlično uključene, svejedno se razina samoubojstava te populacije nije značajno smanjila što ukazuje na to kako nije problem u društvu, nego se radi o osobnim problemima te tim ljudima treba pružiti drugačiji vid pomoći.

Na okruglom su stolu uz gospodu Kiska i Kwaśniewskog govorili i pravnica Karla Ressler, odvjetnici i članovi pravnog tima Viglare Tomislav Čunović i Mario Vojvodić.

Vojvodić je upozorio na poguban zaključak Ustavnog suda u ocjeni ustavnosti zakona o pobačaju iz 1978. prema kojem je pravo na privatnost iznad prava na život.

Čunović je naveo primjer Njemačke čiji zakon propisuje obvezno savjetovanje te čekanje od 3 dana prije pobačaja, no budući da savjetovanje provodi Pro Familia, podružnica Planned Parenthooda, rezultat takve prakse je 120 000 pobačaja godišnje.

Govornici su naglasili kako većina građana uopće ne razumije Istanbulsku konvenciju niti posljedice koje će ona ostaviti na obrazovanje i odnose u društvu što multiplicira njenu opasnost.

Na kraju programa uručena je nagrada „Svjedok godine“ koja se dodjeljuje za hrabro promicanje istine o ljudskoj naravi te autentično i beskompromisno zalaganje za neprolazne i trajne vrijednosti. Ovogodišnji su dobitnici Zorana Midić i Marijan Gubina, sestra i brat logoraši u srpskom logoru za vrijeme Domovinskog rata. Marijan je u logoru proveo 260 dana te je o svom iskustvu napisao istoimenu knjiguprema kojoj jenapravljena i kazališna uspješnica. Zorana je u logoru provela dvostruko dulje vremena od brata i bila je višestruko silovana uslijed čega je i zatrudnjela. Njena odluka da rodi dijete koje je plod silovanja spasila je život ne samo njenom djetetu, nego, prema njezinu svjedočenju, i njoj samoj.