Dan kada se Djevica Marija ukazala u Fatimi – blagdan Gospe Fatimske 13. svibnja – obilježili smo na, Bogu i Bogorodici, nadasve drag način – javnom procesijom s Gospinim kipom i Svetom Misom. Time smo nastavili s održavanjem procesija započetim u vrijeme pandemije i potresa. Procesija ove, 2022. godine, bila je u znaku zahvale za posvetu Rusije i molitve za mir te za slamanje demonskih sila nad Zagrebom i Hrvatskom. Posebno se htjelo Bogu dati zadovoljštinu za grijehe hrvatskog naroda, osobito bogopsovke, bludništva, sodomije i abortusa.

Procesija je krenula od zagrebačke Katedrale do crkve Svete Obitelji na Sigečici. Procesiju s više stotina okupljenih vjernika cijelim je putem vodio prečasni Marko Kovač, vikar za laike Zagrebačke nadbiskupije. Cijelo vrijeme molila se krunica i pjevale marijanske pjesme, a uz lik Gospe nošene su i mnoge relikvije:

• dio pravog križa Isusa Krista;
• dio groba (sepulcro) Blažene Djevice Marije, dio tkanine (ex pallio) sv. Josipa, dio kosti (ex ossibus) sv. Karla Boromejskog, sv. Ljudevita kralja i sv. Hipolita Rimskog; 
• dio kosti sv. Antuna Padovanskog ;
• dio kosti sv. Benedikta, sv. Ignacija Lojolskog, sv. Franje Ksaverskog, sv. Vinka Paulskog, sv. Alfonza de Liguorija, sv. Ivana Berchmansa;
• dio kosti sv. Terezije od Djeteta Isusa („Mala Terezija“);
• dio kosti sv. Terezija Avilske („Velika Terezija“);
dio kosti sv. Roka;
• dio kosti sv. Sebastijana;
• dio kosti sv. Faustine Kowalske;
• dio tkanine sv. Ivana Pavla II.

Osim relikvijara, svečane barjake i svijećnjake nosili su hrvatski branitelji iz Udruge branitelja Domovinskog rata iz Zagreba i članovi Bratstva „Sv. Josip – Muž pravedni“ koji su pomogli u organizaciji. Na konačnom odredištu župnik Svete Obitelji vlč. Danijel Dukić procesiju je srdačno dočekao. Prečasni Kovač predvodio je Svetu Misu koju je služio i za sve nakane naših podupiratelja koje su nam – iz različitih kampanja – stizale posljednjih mjeseci i koje smo ovom prilikom prikazali Bogu na oltaru.

Radosni smo što smo i ove godine uspjeli na prigodan način proslaviti ovaj Marijin dan i posvjedočiti javno svoju katoličku vjeru.

Gospa Fatimska rekla je 13. srpnja 1917. godine:

„Sveti Otac posvetit će mi Rusiju, koja će se obratiti i svijetom će neko vrijeme zavladati mir“.

Da sada ne ulazim u određene kontroverze koje su prisutne u katoličkom svijetu oko posvećenja Rusije kako je to zatražila Gospa Fatimska (je li posveta valjano napravljena), može se reći da je papa Franjo ispunio dva najvažnija uvjeta koje je Gospa tražila:

• jedno, da se izrijekom spomene Rusija u posveti njezinom Bezgrješnom srcu
• i drugo, da to bude u zajedništvu s biskupima cijeloga svijeta.

Ovo su riječi posvete koje je papa pročitao pred kipom Gospe Fatimske u Bazilici svetoga Petra u Rimu, urbi et orbi:

„Mi zato, Majko Božja i naša, svečano povjeravamo i posvećujemo tvom bezgrješnom Srcu nas same, Crkvu i svekoliko čovječanstvo, a na poseban način Rusiju i Ukrajinu. Primi ovaj naš čin koji izvršavamo s povjerenjem i ljubavlju, učini da prestane rat, providi svijetu mir.”

Uvijek će biti onih koji će tražiti „dlaku u jajetu“, bilo to u formulaciji koja je trebala po njima biti ovakva ili onakva, ili zbog same činjenice da je to napravio baš papa Franjo. Ali pustimo to po strani. U ovom trenutku to su toliko nevažne stvari. Činjenica je da je napravio posvetu i da je ispunio uvjete.

Posljednja velika posveta koju je učinio papa Ivan Pavao II. 1984. godine srušila je komunizam u pola svijeta. Zamislite sada kada se eksplicitno u posveti spomenula Rusija kao što je izrazito tražila Gospa!

Petrov nasljednik, po imenu Franjo, učinio je što je tražilo Nebo. To može samo papa jedne svete, Katoličke i apostolske Crkve, bez obzira na njegove ljudske slabosti i mane. U određenom smislu dogodio se jedan veliki egzorcizam (borba protiv sila zla), on je posvetio cijeli javni prostor svijeta (čovječanstva) i Rusije. Posvetili smo i predali Bogu opet svijet, da ga On vodi i da On njima upravlja. Sotoni su odbrojeni dani, a Gospa će zaštiti i zagovarati obnovu Crkve i svijeta. Bit će to njezino, Marijino vrijeme u kojem će nas ona usmjeravati na svoga Sina.

Isus Krist kao pravi Kralj svijeta zavladat će zajedno s kraljicom Neba i zemlje, svojom majkom Marijom.

Mnogi pitaju što sada?

Prvo, zahvaljivati Bogu i ostati mu vjeran. Na osobnoj razini:

• Moliti krunicu svaki dan;
• Redovito ići na ispovijed i što češće na Svete Mise;
• Živjeti svoju katoličku vjeru privatno i javno te aktivno raditi na prozelitizmu (kao veliki svetci kroz povijest), tj. pomagati drugima da se obrate i postanu katolici;
• Ako niste, onda svakako ispunite želje Gospe Fatimske i obavite pobožnost Pet prvih subota

Nakon posvete koja se održala u Bazilici svetoga Petra u Rimu, stvari će se u Crkvi i svijetu mijenjati. Ne u smislu „ćiribu, ćiriba” kako neki to površno misle i drugi jadnici ismijavaju, nego na jednoj dubokoj duhovnoj razini koja će utjecati konkretno na povijest Crkve i svijeta.

U dogledno vrijeme, kada Bog odluči, vjerujem da će se u Crkvi i svijetu događati sljedeće stvari:

• Rat u Ukrajini će prestati;
• Komunizam će konačno pasti i nestati u ostalim zemljama gdje se još grčevito drži;
• Započet će velika i temeljita obnova Katoličke Crkve koja će se vratiti svojim tradicijama i biti oslonjena na dva stupa: Euharistiju (slava živom Kristu u našim svetohraništima) i Blaženu Djevicu Mariju (Gaude, Maria Virgo, cunctas haereses sola interemisti in univero mundo; „Raduj se, Djevice Marijo, ti si jedina uništila sve hereze na cijelom svijetu“),
• Rusija neće postati nikakav „treći Rim“, nego će Rusija postati katolička zemlja, tj. kršćani i Crkva tamo će postati katolici po tome što će biti u zajedništvu sa Svetim Ocem u Rimu;
• Dekadencija i „wokeness“ će ili nestati na Zapadu ili će taj „Zapad“ nestati uopće kao civilizacija u zapadnoj Europi i u engleskom, španjolskom i portugalskom Novom svijetu;

Zbunjenost i strah svjetovnjaka

Zanimljivo je promatrati da su i hrvatski i svjetski mediji i vođe dali malu pozornost ovom velikom činu. Neki jednostavno nisu shvatili što se događa, a drugi su itekako shvatili i bili su zbunjeni da je baš ovaj papa napravio takav jak duhovni čin koji će uzdrmati temelje svijeta koji poznajemo i svrgnuti kneza ovoga svijeta kojemu oni služe.

Budimo zahvalni što živimo baš u ovo vrijeme i što smo bili svjedoci i sudionici ovoga velikog čina. Zahvalimo Bogu i budimo poslušni Njemu, Njegovu Sinu Isusu i njegovoj Majci Mariji.

I u Hrvatskoj i na župnoj razini

I hrvatski biskupi sudjelovali su zajedno s papom u posvećenju Rusije, ali se to događalo i na župskoj razini. U crkvu Sveta Mati Slobode na Jarunu u Zagrebu molila se krunica i litanije, a križni put čitali su branitelji, veterani Domovinskog rata (s Knežije), dok je župnik don Damir Stojić pročitao istu posvetu kao i papa, da bi potom svi zajedno izgovorili jednu osobnu fatimsku posvetu. Posvetio je i župu te je ispred 500 blagoslovljenih bijelih ruža (koje je donirala Zaklada Vigilare), okrunio kip Gospe Fatimske. A na kraju su bogoslovi dijelili blagoslovljene ruže vjernicima kao uspomenu na ovaj nezaboravni događaj.

dr. Vice Batarelo

Sveti Josip zaštitnik je Hrvatske od 1687. godine kada je Hrvatski sabor o tome donio službenu odluku. Tekst te saborske odluke nalazi se, među ostalim, i na službenim stranicama Hrvatskog sabora i navodno glasi ovako:

„Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran”.

No glasi li zaista tako ova odluka sa saborskih zasjedanja od 9. i 10. lipnja 1687. godine?

Tijekom istraživanja koje smo pokrenuli za potrebe kampanje „Sveti Josip“, otkrili smo da prijevod ove saborske odluke, zapravo, glasi drugačije, nego dostupan u javnosti, i kao što je navedeno na službenim stranicama Hrvatskog sabora.

U zapisniku Sabora Dalmacije, Hrvatske i Slavonije iz 1687. godine, uz prijepis Zaključaka Hrvatskog sabora (1958.) i dr., jedini spomen svetog Josipa zabilježen je u obliku teksta čiji ispravni prijevod i izvorni prijepis donosimo ovdje:

„Na kraju, na već spomenutom svetome Saboru prihvaćen je post uoči Bezgrješnog začeća najslavnije Djevice Marije, kao i da je sveti Josip, po veleuzvišenim staležima i redovima, jednoglasno prihvaćen za zaštitnika.“ 

lat. „Demus in praemissa Sacra Synodo Jeiunium Immaculatae Conceptionis Gloriosissimae Demum Virginis Mariae, ita pariter Santus Josephus per Inclytos Status et Ordines, Communi itidem omnium Voto pro patrono acceptatus et acceptatum est.“

Djelatnici Hrvatskog državnog arhiva, također su potvrdili da je to jedini zapis s tog zasjedanja i o tom događaju. 

Preslika latinskog izvornika i zapisnika Sabora iz 1687. može se vidjeti na službenoj stranici Vigilare kampanje „Sveti Josip“: svetijosip.vigilare.hr/stariweb

O ishodu svojeg istraživanja, Vigilare je obavijestio Hrvatski sabor i predsjednika g. Gordana Jandrokovića, uz molbu da se navedeni povijesni citat ispravi na stranicama Hrvatskog sabora i da se o tom saznanju obavijesti crkvena, akademska i šira javnost ili da, u slučaju da posjeduje neke drugačije podatke, Sabor objavi relevantne povijesne izvore.

Sveti Josip proglašen je za zaštitnika Hrvatske dva stoljeća ranije, nego što je proglašen za zaštitnika cijele Crkve (1870.); isti je svetac ujedno i zaštitnik cijelog hrvatskog naroda, kako su ustvrdili i potvrdili hrvatski biskupi 1972., a 2008. proglašen je i glavnim zaštitnikom Hrvatske. Stoga činjenica da je zaručnik Djevice Marije nebeski zaštitnik Hrvatske, zaslužuje barem točan citat iz povijesnih izvora.  

Pozivamo vjernike da se i dalje utječu sv. Josipu za osobni duhovni rast i rast katoličke vjere u cijeloj domovini.

Smatra se da je ovo najveći broj ruža koji je ikada postavljen pred Marijinu sliku ili kip na nekom crkvenom događaju u Hrvatskoj. Vigilare je ciljano htio u ovo vrijeme nesigurnosti, ali i materijalizma i modernizma, na ovakav javan i simboličan način zahvaliti Majci Božjoj što nas je štitila i zagovarala kod Boga u prošlosti, ali i u sadašnjosti.

Uz bijele ruže na jutarnjoj Svetoj Misi u 8 sati prikazano je skoro isto toliko molitvenih nakana koje su poslali podupiratelji Vigilare iz cijele Hrvatske.

Pobožan sinjski narod i drugi hodočasnici vrlo su brzo, nakon glavne Mise u 11 sati, među sobom podijelili bijele ruže i ponijeli ih doma kao simboličan znak i zahvalu Gospi.

U Sinju, 15. kolovoza 2021.

Zaklada Vigilare u lipnju ove godine pokrenula je kampanju “Sveti Emigdije” koja je sadržavala bogatu devetnicu u džepnom formatu, medaljicu izrađenu po modelu medaljica koje su nakon razornog potresa u drugoj polovici 17. stoljeća izrađene i širene Dubrovnikom te obrascem za molitvene nakane.

Oko osam stotina molitvenih nakana prikazano je na Svetoj Misi u čast Svetoga Emigdija koja se u ponedjeljak 9. kolovoza 2021. održala u župnoj crkvi Svetoga Križa u zagrebačkom Sigetu, pod upravom franjevaca. Župnik fra Robert Perišić dao je izraditi novu sliku Svetoga Emigdija koja će biti trajno u crkvi a osim molitvenih nakana, Zaklada Vigilare je posudila prvorazredni relikvijar Sv. Emigdija kao i crkveni barjak s likom sveca, koji su bili nošeni na dvije javne procesije kroz grad Zagreb koji je organizirao Vigilare.

Fra Robert je na početku i na kraju Mise javno zahvalio Zakladi Vigilare na posudbi relikvija i barjaka te na molitvenim nakanama. Nakane će ostati u župi Sv. Križa te će ih franjevci čitati i moliti nad njima. Na kraju Svete Mise župnik je blagoslovio narod s relikvijom Svetoga Emigdija.

Novi dom relikvije Svetoga Emigdija – Siget

Predsjednik Zaklade Vigilare dr. Vice Batarelo i župnik fra Robert dogovorili su da će Vigilare na dulje razdoblje posuditi relikvijar svetoga Emigdija župi Svetoga Križa koji će ondje biti postavljen uz novu sliku svetca za javno štovanje, osim kada će se relikvija koristiti za potrebe procesija i kratkotrajno posuđivati drugim župama.

O tome ćemo svakako prenijeti popratnu vijest.

Na čelu procesije nosio se veliki pozlaćeni križ, iza kojega su slijedile zastave svetaca i relikvije brojnih moćih zaštitnika (više: procesija.vigilare.hr/stariweb) te na koncu kip Gospe Fatimske čiji je blagdan bio 13. svibnja. Procesiju su predvodili isusovac pater Zdravko Knežević i dominikanac pater Dominik Kristijan Gerbic. Procesija je krenula od župne crkve Krista Kralja te se, uz pratnju vjernika, zaustavljala na nekoliko mjesta na kojima se molilo: spomenik prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, spomenika domovini te Gradskog poglavarstva pred kojim je održan poseban blagoslov za grad Zagreb i njegovo vodstvo. Cijeli je događaj osiguravala i policija čiji su službenici brinuli o redu i sigurnosti svih sudionika u povorci. Tijekom procesije molila se krunica, Anđeosko pozdravljenje, litanije, pjevale Gospine pjesme…

Nakon dolaska do crkve Marije Pomoćnice na Knežiji gdje je povorku dočekao župnik don Ivan Šibalić koji je vjernike kratko upoznao s poviješću crkve, krenulo se prema završnoj postaji – zavjetnoj crkvi Svete Mati Slobode na Jarunu. Hodočasničku povorku i Gospu pozdravila su zvona koja su se oglasila pri njihovu dolasku. Svetu misu u jarunskom svetištu predvodio je župnik don Damir Stojić koji je na početku okrunio Gospu Fatimsku zlatnom krunom. Uz Gospin kip bile su izložene i relikvije kojima su posvećene gradske ulice.

U nadahnutuoj i poučnoj propovijedi, župnik je podsjetio na Marijina ukazanja u Fatimi 1917. koja je naložila svijetu svakodnevnu molitvu krunice te davanje i prikazivanje žrtava za grijehe cijeloga svijeta i njegov spas, kao i nužnost posvećenja Rusije. Tom je prigodom poručio i da više učinka imaju molitve i žrtve vjernika, nego sva djela moćnika ovoga svijeta.

Nakon mise, izvršena je posveta Bezgrješnom Srcu Marijinu. Gospin kip, ukrašen bijelim ružama, i svetačke relikvije ostale su izložene za štovanje vjernicima koji su uveličali ovaj duhovno značajan događaj za naš naš grad i domovinu.

Nakon godinu dana od prvoga razornog potresa u Zagrebu i dolaska koronavirusne pandemije u Hrvatsku, katolici Zagrebačke nadbiskupije u subotu, 20. ožujka 2021., u 10 sati krenuli su u pokorničku korizmenu procesiju od zagrebačke Katedrale do kapelice svetog Roka, sa svojim biskupom i relikvijama velikih svetaca.

Donosimo komentar i dojmove predsjednika Vigilare, dr. Vice Batarela, o održanoj procesiji:

„Konačno“ i „hvala Bogu!“, dva su izraza koja sam najčešće čuo ovih dana kada su ljudi čuli da je Zagrebačka nadbiskupija organizirala i da će predvoditi pokorničku procesiju s važnim svetačkim relikvijama.

Zlobnici i neki nevjernici reći će: „O, kako srednjovjekovno“, a moj odgovor na ovakav cinizam je da, kada bismo imali samo pola vjere koju su u srednjem vijeku imali naši predci, živjeli bismo u drugačijem (i boljem) društvu i domovini.

No, tu smo gdje jesmo, ali našu budućnost i vjeru uvijek možemo umnožiti ako se vratimo Gospodinu koji nas ljubi i uvijek čeka. A Gospodin nam šalje znakove, rekao bih čak i gnjev, da nije sretan kako živimo na osobnoj razini niti kao narod. Spomenuo bih samo dvije stvari: potrese i bolest. Znam da nekima ovo nije drag jezik, ali je utemeljen, ne na našim „dobrim osjećajima“, nego na povijesti odnosa između Boga i ljudi od početka. U Bibliji je sve opisano, kao i u katoličkoj tradiciji…

I sada imamo izbor: ili kukati i živjeti u strahu i primati svoju dnevnu dozu laži i indoktrinacije preko večernjih i portalskih „vijesti“ ili se možemo obratiti i tražiti oprost te moliti za vrlinu jakosti kako bismo svoje obitelji i hrvatsko društvo predvodili u velikoj duhovnoj i moralnoj obnovi. Da, kao katolici pozvani smo predvoditi tu duhovnu i moralnu obnovu naše domovine, a ne pasivno skrivati se i misliti da će „netko drugi to napraviti“. Ovo je naše vrijeme, Bog nas je postavio ovdje i sada i ako od Njega tražimo, sigurno će nam dati potrebne milosti da ustrajemo i mijenjamo stvari. U toj obnovi najvažniji je naš molitveni život, kako privatni, tako i javni. Kada komuniciramo s Gospodinom, onda ćemo znati što i kako moramo činiti za svoju obnovu, obnovu svoje obitelji i domovine.

Zašto izlazimo u javnost i za što smo molili?

Izašli smo u javnost jer želimo zauzeti i posvetiti javni prostor Gospodinu Bogu. Procesija, tj. molitva i svetačke relikvije u toj procesiji, posvetili su prostor kojim smo prošli.

Samo otvorimo oči i vidjet ćemo da nam je Katedrala u ruševinama. Zagrebačka Katedrala, Stepinčeva Katedrala, srce je katoličke Hrvatske. Čim srce zakaže ili je ugroženo, onda smo ugroženi i kao narod. A kao katolički laici i sudionici pokorničke procesije, tražili smo oprost i milosrđe od Gospodina da nam se smiluje, da nam da milost da mu se vratimo i posvetimo ovu zemlju Hrvata koju nam je pomogao osloboditi od lanaca ropstva prije točno 30 godina.

A kako smo to Bogu uzvratili? Zaboravili smo ga, a naši su narodni vođe, uz našu implicitnu podršku ili pasivnost, donosili odredbe i zakone koji se kose i koji su u izravnoj suprotnosti s Božjim zakonima. Samo treba spomenuti zakonsko „pravo“ na ubijanje nerođene djece i službeni ulazak rodne ideologije (genderizma) preko tzv. Istanbulske konvencije.

Za što smo specifično molili?

Za vrijeme procesije molila se krunica i litanije, čitali biblijski tekstovi, pjevalipsalmi i korizmene pjesme te molitve vjernika na svakoj procesijskoj postaji. Velika zahvala pomoćnom zagrebačkom biskupu mons. Ivanu Šašku za njegov veliki doprinos i riječi ohrabrenja za vrijeme procesije.

Kod Gospe od Kamenitih vrata, zahvaljujući jakim glasovima bogoslova, zajedno s narodom, otpjevalo se himan „Salve Regina“, kao što se pjeva u Lurdu i u Fatimi.

A može se reći da smo posebno molili i prosili Boga za sljedeće:

• zaštitu od (kužnih) bolesti;

• zaštitu od potresa;

• dali zadovoljštinu za osobne i narodne uvrjede Bogu;

• katoličku duhovnu i moralnu obnovu hrvatskog naroda

Ruta i Sveta Misa

Procesija je započela u 10 sati ispred kipa Blažene Djevice Marije koja bdije nad razrušenom Katedralom. Pomoćni zagrebački biskup, mons. Ivan Šaško, započeo je procesiju molitvom i čitanjima. Procesijski križ na čelu procesije cijelo vrijeme su držali hrvatski branitelji – oni su temelji naše slobode i državnosti. Od ovog srca katoličke Hrvatske zajedno s biskupom, pastirom, hodali smo do civilnog središta Hrvatske, Trga bana Josipa Jelačića te po Radićevoj ulici do majčinog srca Zagreba, Gospe od Kamenitih vrata, gdje smo opet zastali i molili. Potom smo krenuli do političkog središta Hrvatske, Trga sv. Marka, gdje smo između crkve sv. Marka, Sabora, Ustavnog suda i zgrade Vlade, opet zastati i molili. Odavde preko Mesničke sišli smo u svakodnevnicu Ilice, pune ljudi i prometa. Prolaznici su samo stajali i gledali. Neki su slikali, a neki se prekrižili. Od Ilice smo preko Britanskog trga otišli ulicom Đure Arnolda i Rokove ulice, do kapelice svetog Roka na Rokovu perivoju, gdje je Svetu Misu predvodio, na svoj rođendan, kardinal Josip Bozanić. Iz propovijedi su mi odzvonile jake riječi da nas Bog nije ostavio i da je Bog uvijek s nama.
Ovom se prigodom molilo i za više od 1500 nakana svetom Roku koje su su prikupljene i prikazane na Svetoj Misi na ovom prigodnom mjestu.

Relikvije svetaca

Prijatelji Božji, svetci, bili su s nama. Prvoklasne relikvije svetaca nošene su iza barjaka, ispred biskupa i, potom, postavljeni ispred oltara u Kapeli sv. Roka. Ovo su svetci kojima smo posvetili grad: tzv. kužni svetci – sveti Karlo Boromejski (u toj relikviji je i dio groba Blažene Djevice Marije; dio tkanine Sv. Josipa, Sv. Ljudevita kralja i Sv. Hipolita Rimskog), sveti Rok (u toj relikviji su i: Sv. Donat mučenik, Sv. Hubert, Sv. Alojzije Gonzaga, Sv. Apolonija, Sv. Lucija mučenica), sveti Sebastijan; zaštitnik od potresa sveti Emigdije, biskup i mučenik te ostali – sveti Antun Padovanski te relivijar sa zemnim ostatcima sv. Benedikta, sv. Ignacija Lojolskog, sv. Franje Ksaverskog, sv. Vinka Paulskog, sv. Alfonza Liguorija i sv. Ivana Berchmansa te prvorazredna relikvija bl. Alojzija Stepinca!

Relikvije svetaca važne su u našoj duhovnoj borbi i obnovi. Oni su naši nebeski prijatelji i zagovaratelji pred Isusom Kristom. Hrabro i vjerno tražimo njihov zagovor, kao što su to činili i naši vjerni predci.

Nadam se da će biti još ovakvih procesija po cijeloj Hrvatskoj, da vratimo vjeru i nadu, da Svemogući Bog drži sve u svojim rukama te da Mu se i dalje obraćamo, molimo i činimo Njegovu volju.

Predsjednik dr. Vice Batarelo osobno je predao 1100 nakana gvardijanu franjevačkog samostana sv. Frane i rektoru svetišta, fra Ivanu Bradariću, koji je u crkvi sv. Frane za njih služio Svetu Misu.

Na kraju misnog slavlja, zahvalio je Zakladi na promicanju pobožnosti prema sv. Nikoli i svim drugim hrvatskim svetcima te cjelokupnom vrijednom poslanju koji Zakladi provodi u Hrvatskoj.

Nakon mise krenula je procesija s lampionima kroz središte grada, od katedrale preko Trga bana Jelačića, prema Kamenitim vratima sve do Trga i crkve svetog Marka gdje je dežurao veći broj policajaca, s obzirom na nemili događaj koji se ondje dogodio dan ranije.

Iza križa i Gospina kipa, procesiju su predvodili pater Knežević, organizatorima dr. Vicom Batarelom i odvjetnikom Matom Knezovićem.

Žalosna otajstva molila su se za hrvatsku Vladu i njezino vodstvo, za zastupnike u Hrvatskom saboru, ustavne sudce, poduzetnike i poslodavce, novinare i vlasnike medija. Zadovoljština je dana za nepravedne i krive odluke, naročito u vezi ne pružanja zaštite nerođenih i potkopavanje prirodne obitelj, davanje djece sodomitskim zajednicama, za agresivno promicanje kulture smrti, nemorala, sekularizma i protukatoličkih stavova, za sve loše zakone, konvencije i financijska sredstva za projekte i inicijative protivne katoličkom moralnom nauku i vrjednotama koje promiču nemoral, rodnu i feminističku ideologiju i dopuštaju ubijanje nerođene djece, kao i za odluke i zakone donesene ili ne donesene zbog kukavičluka i oportunizma. Posebno se molilo za novi zakon o zaštiti začetog života koji bi zabranio ubijanje nerođene djece.

Skupom su odjekivale tradicionalne hrvatske vjerske pjesme poput Sa nebesa nek se ori i Zdravo Djevo, a na kraju je otpjevana Salve Regina (Zdravo Kraljice).

Cijeli je događaj protekao vrlo dostojanstveno i u najboljem redu, uz pridržavanje svih zdravstvenih mjera ponašanja, sukladno uputama Stožera civilne zaštite. U procesiji i molitvi sudjelovali su i saborski zastupnici Stjepo Bartulica i Hrvoje Zekanović (Domovinski pokret). U jednom trenutku pred zgradom Vlade na Markovu trgu pojavio se i predsjednik Vlade Andrej Plenković, očito zaintrigiran ovim nesvakidašnjim prizorom. Možda do njega dopru i spomenute molitvene nakane…

Zavjetna obećanja koja smo prikupili tijekom kampanje „Hrvatski zavjetni križ” prošle godine, konačno smo uspjeli odnijeti, kako smo se i obvezali, u stari hrvatski kraljevski grad Nin. To nam zbog pandemije koronavirusa ranije nije bilo moguće, a i sada je predstavljalo određeni rizik, s obzirom na ponovno pogoršanje situacije. Ipak, u dogovoru s ninskim župnikom i dekanom, prečasnim Božom Barišićem, u nedjelju 12. srpnja u nadžupnoj crkvi sv. Anselma u Ninu (nekadašnjoj ninskoj katedrali) služena je Sveta Misa za sve naše podupiratelje koji su ispunili Zavjetna obećanja i poslali nam svoja imena na, za to namijenjenim, obrascima. Dvije tisuće i trinaest imena koje smo zaprimili dali smo ispisati na posebno izrađenom svitku dugačkom 2,70 metara. Stoga je redovna Sveta Misa u 9 sati ujutro u ninskoj župi protekla u posebno svečanom tonu, a župnik nas je, kao predstavnike Zaklade Vigilare, pred župljanima posebno pozdravio povodom ove posebne prigode. U obraćanju vjernicima naveo je da još ima ljudi koji se sjećaju i drže do velikog jubileja Branimirove godine iz 1979. i koji se obvezuju svaki dan moliti Ispovijest vjere Hrvata katolika, čuvajući tako savez Hrvata s Bogom. Pri tom je obećao da će cijeli svitak s imenima zauvijek ostati pohranjen u ninskoj crkvi.

Na svitku stoji uvodni tekst:

U povodu tridesete obljetnice velike euharistijske proslave Branimirove 1979. godine kraj Nina i spomen na zavjet hrvatskog naroda i obnovu njegova saveza s Bogom, Katoličkom Crkvom i Svetim Ocem te nastanak Hrvatskog zavjetnog križa, Zaklada Vigilare prikuplja imena ovih duša i dostavlja ih kao misne nakane za Svetu Misu u Crkvi i Katedrali sv. Anselma u hrvatskom kraljevskom gradu i biskupskom sjedištu Ninu. 

Uz crkvu sv. Anselma, nalazi se i kapela, nekada svete Marcele, a Gospe od Zečeva, s obzirom da se u njoj nalazi kip Gospe od Zečeva koji se (od 15. stoljeća) ondje posebno slavi u ponedjeljak prije blagdana Uzašašća Gospodinova (o tome smo više pisali u 10. broju „Saveza”).

Bila nam je posebna radost biti u ovoj starohrvatskoj crkvi iz 7. stoljeća i glavnom Gospinom svetištu cijele Zadarske nadbiskupije.